Piše: Mihael Kaurin, 4.b
Točno se sjećam kako večer prije nisam mogao sklopiti oči. Možda zbog uzbuđenja, a možda zato jer još nisam ni počeo spremati kofer. Napokon, kad je sve bilo spremno, uz valjda stotinu provjera jesam li sve spremio, ostalo je samo pričekati da na satu otkucaju četiri sata ujutro kako bi se mogli zaputiti prema zračnoj luci.
Zračna luka Franjo Tuđman, u pet ujutro dobili smo svoje avionske karte, napravili check in, provjerili svoje ruksake. Nakon svih silnih provjera napokon smo bili u avionu. Poletjeli smo u 5:45 a na Malti smo već bili u 7:45. Let je bio zaista brz i ugodan. Već prilikom izlaska iz zrakoplova moglo se zamijetiti kako je klima na Malti mnogo drugačija nego naša. Zrak je nekako težak i vlažan, ali nama nije trebalo puno da se naviknemo. Na aerodromu nas je dočekao autobus s kojim smo se zaputili prema našem hotelu. Već prilikom vožnje mogli smo shvatit kako će ovo zaista biti jedan od najboljih iskustava u našem životu. Malta je inače jedna jako mala država i moglo se stići s jednog kraja na drugi kratkom vremenskom roku. Bilo je čudno to što sa jedne strane autobusa možete vidjeti prekrasne zgrade, hotele, kuće koje se tek grade, dok s druge strane izgleda kao nekakav reciklažni otpad koji je za onaj siromašniji dio Malte. Napokon oko 8:30 stigli smo u St. Julians ispred našeg hotela. Pošto smo imali slobodnog vremena odmah smo se bacili na razgledavanje hotela i okolice. Razvrstali smo se po sobama po četiri osobe. U hotelu se nalazio predivan bazen te je ispred njega bila pješčana plaža po kojoj je i dobio ime Beachgarden. Mjesto u kojem smo bili zvalo se Pacevile. Bilo je poznato po svojoj ulici koja sadrži čak desetak noćnih klubova. Naše prvo putovanje bilo je prema glavnom gradu Valletti. Grad je sasvim drugačiji od svih onih koje sam do sada posjetio. Imao je uske ulice, visoke kamene kuće i stare crkve. Izgledalo je kao da smo se vratili u prošlost nekoliko stotina godina, jer sve je izgledalo kao nekakva stara priča. Posebne su bile gradske zidine s pogledom na more. Naše sljedeće mjesto bilo je Mdina ili Tihi grad. Uliice su bile uske i popločene, a cijeli grad odiše nekakvom mirnoćom. Sa zidina Mdine vidjeli smo gotovo cijeli otok i takav prizor je nešto što se riječima ne može opisati. Posjetili smo još i Dingli litice na kojima se s visine pružao prekrasan pogled na more. Doslovno smo imali osjećaj kao da stojimo na rubu Svijeta. Na Malti nas je posebno oduševila priroda koja je bila stvarno posebna na svoj način. Vozili smo se malim brodovima s kojima smo posjetili Blue Grotto, gdje je more bilo tirkizno plavo i bistrog sjaja. Vozili smo se kroz špilje i male tunele, a sunčeva svjetlost je stvarala toliko predivne odsjaje na vodi da ste se osjećali kao da plovite nekakvim čarobnim morem. Uz sve te posjete i izlete naravno da smo imali i puno slobodnog vremena. Mogli smo obilaziti prodajne centre, otići u restoran, prošetati se dugačkim plažama ili pak uživat na hotelskom bazenu. Ono šta je čudno kod Malte je to da većina dućana ili restorana preko dana skoro pa ni ne rade. Izuzetno su posvećeni noćnom životu i stvarno je nešto spektakularno. Svijet na Malti je stvarno šarolik, pun je iznenađenja i nosi sa sobom jedan sasvim novi doživljaj. Kada bih sve ispričao šta se na Malti može radit i pokušao prikazati svaku sitnicu izgleda te države, ne bih ostavio prostora za iznenađenje i doživljaj. Maturalac za pamćenje, stvarno jedan događaj, izlet kakav će zauvijek ostati spremljen u kutku moga srca i nikad neće biti zaboravljen. Naravno ništa ovo ne bi bilo moguće da nije bilo naših razrednica koje su bile s nama svih šest dana i pazile nas kao vlastitu djecu. Kažu maturalac je samo jedan, ali uspomena je ostalo bezbroj.
