Jedan dan u “talijanskom Beču”
Piše: Karlo Krmpotić, 2.c
Ranojutarnje okupljanje ispred škole uvijek ima isti scenarij: polubudna lica, ruksaci puni grickalica i borba za zadnja sjedišta u autobusu. No, čim smo prešli granicu i ugledali plavetnilo Tršćanskog zaljeva, pospanost je zamijenilo uzbuđenje. Drugi razredi krenuli su u osvajanje Trsta.
Spustivši se u centar grada, dočekala nas je Piazza Unità d’Italia. Taj ogromni trg, otvoren prema moru, ostavlja bez daha svojom veličinom. Dok je profesor povijesti objašnjavao habsburšku prošlost grada, mi smo već kriomice mjerili udaljenost do najbliže gelaterije. Trst možda izgleda kao Beč, ali miriše na najbolji talijanski gelato.
Slobodno vrijeme proveli smo istražujući Canal Grande. Sjediti na rubu kanala, okružen kipovima pisaca poput Jamesa Joycea, dalo je izletu onaj pravi europski štih. Naravno, nije moglo proći ni bez kratkog shoppinga jer kakav bi to posjet Italiji bio bez barem jedne nove majice ili pakiranja talijanske tjestenine za roditelje?
Naša druga postaja bio je Dvorac Miramare. Dok smo šetali njegovim bijelim terasama koje kao da izranjaju iz mora, teško je bilo ne zamisliti nadvojvodu Maksimilijana kako uživa u tom istom pogledu. Park oko dvorca poslužio je kao savršena kulisa za prve zajedničke fotografije i “storyje”, a vjetar s mora (koji u Trstu uvijek nekako jače puše) pošteno nas je razbudio.
Uspon do katedrale San Giusto bio je mali test izdržljivosti, ali pogled koji puca na cijelu luku i krovove grada vrijedio je svake stepenice. Rimski teatar u podnožju brda podsjetio nas je da je ovaj grad živio punim plućima još prije dva tisućljeća.
Povratak u autobus u kasnim popodnevnim satima bio je znatno tiši nego jutarnji polazak. Uz šum mora u ušima i pokoji suvenir u torbi, Trst nam je pokazao da je puno više od nekadašnje shopping meke to je grad u kojem se povijest, kava i more spajaju u savršen školski dan.
